Uroš Predić – Slikar koji je četkicom oslikavao život

Uroš Predić bio je jedan od najznačajnijih srpskih slikara realizma, poznat po portretima. Predić je rođen u Orlovatu, Akademiju likovnih umetnosti završio je u Beču 1880. godine, u klasi profesora Кristijana Gripenkerla.
Bio je izraziti predstavnik akademskog realizma. Insistirao je na čistom crtežu, dubokoj psihološkoj analizi likova i vernom prikazu stvarnosti, izbegavajući moderne avangardne pravce. Najpoznatije Predićeve slike su „Siroče na majčinom grobu“, zatim „Кosovska devojka, kao i „Vesela braća“ i „Žalosna im majka“. Poznati su i portreti Mihajla Pupina, Laze Кostića i drugih velikana.

Uroš Predić je bio redovni član Srpske kraljevske akademije preteče današnje SANU i jedan od osnivača Udruženja likovnih umetnika Srbije.

Interesantna je anegdota o razgovorima Uroša Predića i njegovog oca Petra koji je bio sveštenik u Orlovatu. Njagov otac se brinuo od čega će mu sin živeti, ako izabere da bude slikar. Jednom prilikom ga je upitao: „Šta ćeš raditi kada ti u starosti izneveri oko i zadrhti ruka?“ Mladi Predić mu je hladnokrvno i kratko odgovorio: „Ništa! Onda ne marim da živim“.

Priča je utoliko interesantnija kada se zna da je Predić doživeo duboku starost i da je preminuo u 95. godini, a slikao je i u poznim godinama.

Moglo je sve da bude drugačije nakon što je Predić mogao lako da završi život tokom đačkih dana. Greškom i nepažnjom tadašnje gazdarice, popio je ceđ, rastvor kamene sode. Iako je preživeo, ovaj događaj mu je dodatno oštetio stomak i organizam.

Predić nije živeo kao boem, bio je miran i povučen, ali je znao da plane i svim silama brani umetnost i kolege umetnike. Iz njegovih sačuvanih pisama vidi se koliko je bio ogorčen na tadašnju birokratiju. Кada je jedan profesor crtanja iznenada premešten iz Sente u Ćupriju, Predić je oštro pisao prijateljima i državi, kritikujući vlast koja „umetnika kao fudbal šora s kraja na kraj države“ radi partijskih interesa.

Predić je uz Paju Jovanovića najznačajniji sprski slikar s kraja 19. i prve polovine 20. veka.

Projekat „Putovanje kroz Banat“ je sufinansiran od strane Pokrajinskog sekretarijata za kulturu, javno informisanje i odnose sa verskim zajednicama.

Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove Pokrajinskog sekretarijata za kulturu, javno informisanje i odnose sa verskim zajednicama.