Tradicija koja nestaje...

Štampa

Najbolji način za poznavanje toračanske tradicije je poznavanje običaja koji se prenose sa generacije na generaciju. Ovog puta smo odabrali jedan običaj koji je karakterističan i za svaki region u Srbiji: SVINJOKOLJ

Nekada

U jednom domaćinstvu se uglavnom klalo po dve svinje, ređe tri. Posao se delio – muškarci su klali svinje, „prljili“ su ih slamom, prali ih, podelili na dva dela i ulazili su u kuću da bi raskomadali meso. Žene su spremale doručak, ručak i večeru. Za doručak se spremao „langoš“, pekla se džigerica i sveža slaninica. Nakon doručka žene su prale creva i spremale ih za kobasice i bele kobasice.

Za ručak se pravio kuvani kiseli kupus sa slaninom, mesom i brizlama i paprikaš od mesa i rebaraca. Krofne su se služile posle podne. Za večeru se spremala čorba od paradajza sa usitnjenim mesom, pečeno meso i kobasice, ren i kompot. Radni dan se za žene završavao uz priču a mušarci su igrali „filku“ (igra karata).



Danas

Mnoge porodice ne praktikuju više ovaj običaj već kupuju meso u mesarama. Ali, u nekim familijama se još uvek poštuje ovaj običaj, uz manje ili veće promene.

Kuvani kiseli kupus je najukusniji kad se sprema za svinjokolj. Retko koja žena za ovu priliku sprema langoš ili krofne.

 

Više o tradiciji i kulturi Torka u publikaciji "Torak, kultura i tradicija iz ženskog ugla", Udruženja žena „Banaćanke-Torak“